Zna li se uopće kolike su liste čekanja u domovima za starije? "To je pitanje svih pitanja, brojke koje kruže su fama"

U više od 660 javnih i privatnih domova za starije i nemoćne ukupno je 32.600 mjesta, a od toga su dvije trećine mjesta u privatnim domovima kojih je i najviše, oko 600.

Podatak o dvadesetak tisuća osoba na listama za čekanje prvenstveno se odnosi na one koji čekaju mjesto u pedesetak javnih domova gdje je oko 11 tisuća mjesta. Prema tome bi na jednog korisnika, odnosno stanara doma za starije, došle dvije osobe koje čekaju smještaj.

Još nema Registra korisnika socijalne skrbi

No posve točnih podataka nema. U rujnu 2024. u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike najavili su uspostavu Registra korisnika socijalnih usluga koji bi sadržavao i podatke o listama čekanja za smještaj u domove za starije i nemoćne. No potraga za tim Registrom na internetu rezultira jedino dolaskom do Registra pružatelja socijalnih usluga, odnosno pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, ne i do registra korisnika, a time ni spomenutih lista čekanja.

Na pitanje zna li se koliko je ljudi na tim listama, dopredsjednik Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, a ujedno i vlasnik jednog doma za starije u Zagrebu Pavo Ćorluka kaže da je to "pitanje svih pitanja".

"Svaki dom ima neku svoju listu čekanja"

"U resornom ministarstvu cijelo vrijeme govore da će urediti tu listu, ali ona još nije ugledala svjetlo dana. A svaki dom - govorim o javnim domovima - ima neku svoju listu čekanja. Po meni je suludo da nemamo centraliziran takav popis pa da svatko tko je predao zahtjev za smještajem u dom može u svakom trenutku vidjeti gdje je na toj listi i kada može očekivati smještaj", kaže Ćorluka.

Pritom napominje kako privatni domovi za starije i nemoćne nemaju takvih lista jer su sasvim drugačije organizirani.

"Privatni domovi se popunjavaju kako koji krevet ostane prazan."

Mnogi predali zahtjeve u više domova

Brojku od dvadesetak tisuća osoba koje čekaju na mjesto u domu, kao i informaciju da se na mjesto u nekim javnim domovima čeka i po deset godina Ćorluka uzima s krajnjim oprezom.

"To su podaci koji kruže, ali ja u njih ne vjerujem. Mislim d aje to fama. Kada bi napravili kategorizaciju i standardizaciju domova, tada bi takve liste morale biti jedinstvene. A onda bi iz njih vidjeli da je puno ljudi koji su predali zahtjeve u sedam, osam domova pa otuda i priča o dugim listama čekanja."

Naš domaći problem je, kaže Ćorluka, što svi očekuju smještaj u dom dok Europska unija zagovara nešto drugo.

"EU zagovara zbrinjavanje starijih ljudi izvan institucija, u njihovim domovima. A mi još nismo krenuli u razvijanje službi za dugotrajnu skrb o starijima. Tek smo na početku početka i tek pokušavamo o tome razgovarati, ali puno kasnimo za drugima."

"Imat ćemo problem kada se otvori 18 centara za starije"

Naš sugovornik kaže kako treba imati na umu da se velik broj ljudi prijavio ili došao u domove za starije ponajprije zato što su željni društva i ne žele biti sami kod kuće.

"A kada bi kvalitetno organizirali vaninstitucionalnu skrb uz još neke druge oblike skrbi, tada bi mogli poprilično rasteretiti domove", smatra.

Osamnaest centara za starije koji se trenutno grade ili su već izgrađeni diljem Hrvatske pružat će i usluge skrbi za starije u njihovim domovima. No pritom će, predviđa Ćorluka, na vidjelo izaći problem manjka radnika educiranih za te poslove.

"Ako ne pripremimo one koji bi trebali raditi te poslove, a nismo daleko odmakli u tome, imat ćemo problem kada se otvori tih 18 centara. Domaćih radnika nemamo dovoljno, a na tim poslovima strani radnici ne mogu raditi jer se postavlja pitanje kvalitetne komunikacije s korisnicima, a i njihovog povjerenja. Kod nas su stariji ljudi još uvijek konzervativni prema strancima i pitanje je bi li ih pustili u kuću."

"Puno ih ne bi išlo u dom da im se ponudi bolja skrb kod kuće"

Kada bi im bila ponuđena kvalitetnija skrb kod kuće, Ćorluka je uvjeren da jako puno ljudi ne bi otišlo ili htjelo ići u domove za starije.

"Okrenuli smo pilu naopako. Privatni domovi morali bi biti viša kategorija smještaja namijenjena onima koji mogu više platiti. A javne domove treba osigurati ljudima kojima je potreban hitan smještaj. Zato zagovaram uvođenje vaučera pa da s tim vaučerom svatko tko može bira gdje će biti smješten. Time bi socijalno ugroženima omogućili smještaj u domovima koji sada nemaju", kazao je.